(Uz Evanđelje 12. nedjelje kroz godinu; Mk 4, 35-41)
I kada nam se učini da je Isus zaspao i da ne mari za nas On milosrdno drži ruku nad našim postojanjem. Nikada nas ne ostavlja same. Ne prepušta bjesomučnoj igri valovlja. Čuva od jezivih dubina. Oslobađa od straha. I najsilnija oluja na njegovu riječ nestaje.
On tiša morske valove. Huku i buku pretvara u blagi lahor. Uči nas povjerenju. Prepuštanju. Opuštanju u Njegovoj blizini. On Uskrsnuli Isus i naš je Gospodin…
Uvijek iznova daje nam dar vjere. Uči nas novom započinjanju. Oslanjanju na Njega. U njegovoj lađi smo sigurni. On nas vodi u mirnu luku. Daje puninu ulova. Potvrđuje naše izabranje. Utvrđuje nas u poslanju. Oslobađa od idolopoklonstva straha. Daruje slobodu djeteta Božjega. Mirom i milosrđem prati naše korake. Svaki novi dan dar je njegova milosrđa. On se milosrdno i providonosno brine za nas. Drži nas za ruku. Nosi na dlanu. Blagoslivlja hrabrošću.
Bili oslobođeni olujnih kušnji! (Fra Ljubomir Šimunović)
