(Uz Evanđelje Krštenja Gospodinova, B; usp. Mk 1, 7-11)
Proslava Kristova krštenja poziv je da se sjetimo svog krštenja. Vratimo na izvor odakle je potekla voda milosti Božje za nas. Sa zahvalnošću sjetimo krstitelja, roditelja i kuma. Svih koji su nas pratili na putu naše vjere.
Voda je ponizna, blaga i čista. Moćna. Snažna. Živodajna. Pročišćujuća. Oživljujuća. Ona je simbol krštenja. Podsjeća nas na dan kad smo primili prvi i najvažniji sakrament.
Uz polijevanje vodom i izgovor riječi: Ja te krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga postali smo članovi Crkve. Dionici darova milosti Božje. Pomilovani ljubavlju. Okupani svjetlošću. Oslobođeni straha. Zaštićeni blagoslovom…
Samo u poniznosti postajemo svjesni siline darovanog nam dara. Kako biti ponizan pokazuje Ivan koji je krstio Isusa. I Isus koji je pristupio tom činu. Zagazio u vodu Jordana. Posvetio sve vode kojima će kroz povijest narod Božji prilaziti izvoru milosti Božje.
Uvijek iznova vraćali se krsnom zdencu. Bili blagoslovljeni na živom vrelu. (fra Ljubomir Šimunović)
