London, 20. studenoga 2016.
Naša Hrvatska londonska katolička zajednica danas slavi Hrvatski dan sjećanja. Spominjemo se žrtava Domovinskog rata, osobito Vukovara, Škabrnje i drugih mjesta stradanja, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Posebno molimo za sve nevine žrtve..
Božja Riječ nam i danas dolazi u pomoć sa svjetlom koje dolazi odozgor. Osvjetljava svaki trenutak, kako nas osobno, tako i našega naroda. Danas slavimo Krista Kralja. Podsjećamo se na to da je samo jedan pobijedio smrt. Isus Krist Uskrsnuli. Blago nama ukoliko smo ga prihvatili za svoga osobnog spasitelja i otkupitelja.
U prvom čitanju vidimo kako je David konačno ušao u posjed svoga kraljevstva. Pomazan je još kao mladić, najmlađi i najneugledniji u svojoj obitelji. Trebao je proći mnoge nevolje kako bi ušao u posjed svoga kraljevstva. I hrvatski narod je prošao kroz mnoge nevolje da bi na kraju došao do svoje države. Moliti ćemo se da i mi budemo pomazanici Gospodnji, oslobođeni od ljutnje, gorčine, duha bahatosti, arogancije, prepotencije, svadljivosti, loše volje, svega onoga što ne dolazi od Gospodina. Od Boga dolazi mir, radost, zajedništvo, praštanje, milosrđe…
Sveti Pavao nas u drugom čitanju poziva da gledamo u Isusa Krista.
Nije dovoljno biti zagledan u svoje rane. Treba biti zagledan u Onoga tko može ozdraviti naše rane. Nije dovoljno sjećati se teških dana. Treba gledati u Onoga tko može osvijetliti teške dane, a to je Isus Krist, Uskrsnuli, Jedini Gospodin.
U Evanđelju vidimo što je Isus učinio za nas. Susreo se s podrugivanjem. Pozivali ga da spasi sam sebe. On sebe nije spasio, ali spasio je desnog razbojnika. Zašto Isus Krist nije sebe spasio na križu, jer je ušao u Vukovar, Škabrnju, Srebrenicu, svako drugo mjesto trpljenja i boli. Kada je smrt u pitanju, ne postoji jeftina utjeha koju možemo jedni drugima pružiti. Smrt je brutalna i ozbiljna, i nikada nije prirodna, ali jedino Isus Krist je ušao u smrt, dragovoljno, da bi osvijetlio naše smrti i da bi dao smisao našoj patnji i našem trpljenju. Danas ćemo se moliti s desnim razbojnikom da nas se Isus sjeti. U toj molitvi nećemo biti sebični. Moliti ćemo se za sve obitelji koje nisu pronašli zemaljske ostatke svojih milih i dragih, kako bi ih oplakali i ukopali. Ne isključujemo nikoga. Priznajemo svakom narodu pravo na bol, žrtve, patnju, ali danas se najviše molimo za svoj narod, da nam svima Gospodin bude milostiv i dobrostiv.
(Fra Ljubomir Šimunović)