London, 6. listopada 2019.
Dok smo Bogu zahvalni na liječnicima i lijekovima ne zaboraviti nam je na onoga koji je liječnik i lijek, sam živi Bog. Božja riječ sadrži uputstvo za uporabu svakoga od nas. Preko nedjeljne sv. mise tražimo lijek od onoga koji nas je stvorio. Božje srce je otvoreno za svakoga od nas. Božja riječ je lijek. Ona je ljekovita za svakoga od nas. Prvo čitanje iz proroka Habakuka nas podsjeća da pravednik živi od vjere. Živu vjeru imamo ili je nemamo. Nemaš li je, traži ju. Moli se za živu vjeru. Imaš li živu vjeru ništa i nitko ti ne može nauditi. Pa ni sama smrt. I mi smo pozvani poput Abrahama hodajući naučiti vjerovati. U drugom čitanju nas sveti Pavao poziva se iziđemo iz bojažljivosti. Strah ubija vjeru. Iz strahova se izlazi prihvaćajući Isusa Krista za svoga spasitelja i otkupitelja. I u našem životu postoje konopci strahovao kojima visimo a koje smo pozvani uz Božju pomoć prerezati i skočiti u Božje ruke i Božje srce. U Evanđelju Isus kaže kako i malo vjere može činiti čuda. Svatko od nas ima neko brdo u svome životu. Imaš li živu vjeru poput gorušičina zrna, ne postoji brdo, kojega Bog ne bi mogao maknuti. Prestati nam je pričati o brdima oko nas. Početi nam je pričati s Bogom, a onda u Božje ime govoriti našim brdima da se pokrenu.
Gospodine, Ti vidiš brda kojima smo okruženi. Molimo Te da slomiš svaki strah i da nam daruješ živu vjeru, kako bi u Tvoje ime mogli naređivati svakom brdu nesreće, nevolje, nesporazuma, bilo koje slične situacije koja staje pred nas, da makne iz našeg života. Ti jedni živiš i vladaš u vijeke vjekova. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)