London, 16. rujna 2018.
Dvadeset i četvrta je nedjelja kroz godinu. Dolazak na sv. misu Božja je pobjeda. Naš je život nalik na duhovo ratište. Sotona nam je neprijatelj. On nema pravila i nije dobronamjeran. I dok smo usred borbe sam Bog nam priprema gozbu svete mise i poziva nas za stol. Tako i naši neprijatelji mogu vidjeti da smo Bogu mili. Dolazak na svetu misu dolazak je Kralju svemira. U prvom čitanju slušali smo kako Izaija naviješta Isusovu Muku. Isus Krist je našu bol, muku i patnju uzeo na sebe, kakao bi mu mi mogli biti blizu, kada smo u muci, patnji i bol. Božja terapija je iznad svake druge terapije. Isus Krist je postao lijek za svakoga od nas. Isus je mogao proći kroz muku kada je bio mučen i tučen jer je svoj život predao u ruke svoga Oca. U drugom čitanju sv. Jakov napominje da djelima pokazujemo svoju vjeru. U Evanđelju Isus apostole i nas pita, tko je on za nas. Jeli to Isus Krist tvoje bake, mame ili tate ili je to tvoj Isus Krist koga si upoznao i kome si predao svoj život i tko je s tobom i na plaži, i u postelji i u parku, i na poslu, i u vrtu i u bolnici, i onda kada si ponižen i onda kada si uzvišen, onaj koji ispred tebe hoda na putu tvoga života. Stoga je važno je poljubiti svoj križ. Isus nas poziva da idemo za njim noseći svoj križ. Svi bi mi bili kršćani bez križa, ali to ne ide…
Kada poljubiš svoj križ Bog blagoslivlja tvoju patnju i muku, tvoje nevolje, sve ono što te u životu križa, ponižava, pokazuje da si samo čovjek i onda možeš u miru ići kroza svoje dane obilježen znakom pobjede i uskrsne radosti.
(Fra Ljubomir Šimunović)