Fra Ljubomir Šimunović, 2. Vazmena C

Fra Ljubomir Šimunović, 2. Vazmena C

London, 4. travnja 2016.
Svatko od nas treba oproštenje. Ponekad trebamo i drugima oprostiti. Dobro je pritom sjetiti se da i sami trebamo oproštenje. O koga se najčešće ogriješimo. O svoje bližnje. Današnja nam nedjelja dolazi u pomoć. Da najprije primimo Božje milosrđe. Današnja je nedjelja prekrasna. Sam nas živi Bog prima u zagrljaj. Kaže da smo dragocjeni u njegovim očima. I da nas on vidi onakvima kave nas je stvorio. Prekrasne. Čiste. Njegov plan za nas nije povučen niti odbačen. Njegov plan još uvijek vrijedi. Čak i onda kada mi pod teretom života, rana, poteškoća, neprilika posustanemo na putu. Isus Krist je uskrsnuo. Tama nema moć. I jedini On ima ključeve vrata smrti. Smrt je razmontirana. Nema više vlast nad nama ako smo Kristovi. I svaki oblik smrti, dugovi, poteškoće, bolest, neredi u svijetu, problemi u obiteljima, poremećeni odnosi, sve ono što skrivamo, a trpimo duboko u sebi, nema vlast nad nama jer je Isus Krist Gospodin. O tome nam danas govore misna čitanja. Prvo čitanje kaže kako su se jednodušno okupljali. Biti zajedno. Živimo u svijetu u kojem je tako lako ne biti zajedno. Tako je lako skršiti jednu obitelj. Tako je lako da jedna narod bude ogorčen. Tako je lako okrenuti jedan dio svijeta protiv drugog dijela svijeta. Zato nam je moliti za duh zajedništva. Kao što je rekao sveti Ivan Pavao II. da je zajedništvo čuda Duha Svetoga. U drugom čitanju susrećemo viđenje sv. Ivana koji vidi Isusa. On je prvi i posljednji. Živi. Kršćanstvo je navještaj pobjede. On nas poziva da se ne bojimo. U Evanđelju vidio kako je Toma bio odsutan i kroz to ušao u nemir i sumnju. Pozvani smo i poslani donositi mir. Svaki put kada doneseš mir u nečije srce postaješ svjedok Isusa Krista. Gdje je Bog, tamo je mir. Gdje nema Boga tu je nemir, krivnja, strah, optuživanje, omaložavanje, ponižavanje. Gdje je Bog tu je mir, radost, zajedništvo. Kaže Isus: mir vama! I onda poziva Tomu da stavi ruku, uđe u njegovo srce. Tako poziva i mene i tebe. Ne pita zašto nas nije bilo, ili gdje smo bili. Poziva nas da dođemo bliže. Stavimo ruku. Pokrenemo se. I ovaj dodir biti će dodir iscjeljenja. Onaj koji daruje novi početak.