(Uz Evanđelje 33. nedjelje kroz godinu, B; Mk 12,41-44)
U povijest hrvatskog naroda utkano je puno patnje i trpljenja. Vjernost Bogu i Domovini stoljećima je bila iskušavana i krvlju potvrđivana. Naslijeđe nas ne oslobađa osobne borbe. Bogoljublje, domoljublje i rodoljublje i naš je put. Ipak, ne zaboraviti nam je da smo na zemlji na proputovanju. Usmjereni prema vječnosti.
Konačna nam je Domovina na nebesima. Odakle iščekujemo Kristov drugi dolazak. On nas neće ostaviti u trpljenjima. Njegove riječi su živodajne. On dolazi svakome donijeti plaću. Obrisati svaku suzu. Nagraditi dobra djela. Odvojiti zlo od dobra. Zaštititi dobre od zlih.
U odnosu prema vječnosti propitivati nam je naše postupke. Uvijek iznova popravljati se u odnosu prema Bogu, bližnjima i sebi samima. Obraćati se. Bogu se vraćati. Dobrotom iskupljivati svoje dane. Miomirisom milosrđa previjati rane jedni drugima.
Sretno stigli u blaženu vječnost! (Fra Ljubomir Šimunović)
