(Uz Evanđelje, Presveto Trojstvo, A; Iv, 3, 16-18)
Svetkovina Presvetog Trojstva vraća nas onom najbitnijem. Nenatrunjemom izvoru. Vodi koja teče u vječnost. Trojstvenom Bogu. Ocu koji nas je stvorio. Sinu koji nas je otkupio. Duhu Svetome koji nas je posvetio.
Svaki put kad se prekrižimo ispovijedamo vjeru u Presveto Trojstvo…
Tajnu Živoga Boga. Ljubav koja nam se darovala. Milosrđe kojim smo spašeni. Blagost koja nas uvijek iznova poziva na novi početak. Nježnost koja nas ozdravlja blizinom.
Tajnu Presvetoga Trojstva otkrio nam je Isus Krist Uskrsnuli. On je Ljubav koja ljubi. On Jedinorođenac i Jaganjac došao je da nas spasi. Po daru vjere dobivamo i život vječni. Isus nije došao da bi nas osudio. U njega vjerovati znači izići iz otrova suda. Imati milosrđe za one s kojima dijelimo svoj svagdan. Vjera je Božji dar. Traži uzdarje. Darivanje nas samih Njemu koji nam se bezpridržajno do kraja darovao.
Na dobro nam došlo Presveto Trojstvo! (fra Ljubomir Šimunović)
