(Uz Evanđelje 4. nedjelje došašća, C; Lk 1,39-45)
Na vrhuncu došašća Crkva pred nas stavlja Mariju u pohodu Elizabeti. Susret ovih dviju vrsnih žena pun je sreće. Blagoslovljenosti. Otvorenosti Božjoj volji. Uzajamnog poštovanja. Zahvalnosti. Radosti. Duboke vjere. Sigurnosti da je Bog vjeran danim obećanjima. Milosrdan. Njihov susret uči nas umjetnosti sretnog susreta.
Dani pred nama puni su prigoda za raznorodne putove i susretanja. S Bogom, bližnjima i sobom samima…
Koliko ćemo svojom prisutnošću upaliti svjetlo sreće u srcima onih koje dotaknemo blizinom? Pozvani smo blagošću utopliti „štalice“ u koje ćemo zalaziti na putu. Kako bi sa svjetlom u srcu mogli susretati bližnje pohititi nam je u srcu u Betlehem. Jaslicima. Novorođenom Isusu. Marijinu Sinu. Našem Gospodinu. Njegovo Rođenje uči nas malenosti. Poniznosti. Blagosti. Radosti.
Neka nam Božić donese sreću susreta! (Fra Ljubomir Šimunović)
