(Uz Evanđelje 29. nedjelje kroz godinu, B; Mk 10, 35-45)
U današnjem svijetu dobrota nije uvijek najcijenjeniji gost. Doživljava se kao ludost. Naivnost. Ranjivost. Sanjivost. Slabost. Isus nas uči da je dobrota vrijedna. Snažna. Važna.
Isus Krist, Uskrsnuli Gospodin, prošao je zemljom čineći dobro. Od betlehemskih jaslica do jeruzalemskog križa dobrota je obilježila njegove korake. Nije se umarao služeći one koje je susretao. U služenju je išao do do kraja. Pranja nogu. Širenja ruku na križu. Preuzimanja na sebe naših grijeha. Pozvao nas je i poslao da ga nasljedujemo u služenju.
Samo služeći potvrđujemo svoje dostojanstvo. Velikodušno izabranje. Dragocjenost Božje blizine. Ljubav nas uvijek iznova poučava kako se darivati. Čineći dobro blizu smo Dobrome, Bogu Jedinome…
Zloća je korov. Dobrota lijekovito bilje. Svoje oopravdanje nalazi u sebi samoj.
Bili blagoslovljeni služenjem! (Fra Ljubomir Šimunović)
