(Uz Evanđelje 24. nedjelja kroz godinu, C; Lk 15, 1-10)
Život nas zna odvesti u ropstvo ove ili one vrste. Lutanje zna izraniti i opteretiti.
Isus Krist, Uskrsnuli i Jedini Gospodin nikada nas ne prestaje tražiti u našim lutanjima. On krši naše okove. Lomi naše sputanosti. Otvara nam vrata slobode. Podsjeća nas na darovano nam dostojanstvo. Uvijek s ljubavlju i nježnošću dotiče naše rane. Iscijeljuje nas svojom blizinom…
Poziva na obraćenje. Obraćenje znači ulazak u sigurnost. Uplovljavanje u mirnu luku. Izlazak iz pogibeljnih oluja. Božje milosrđe naša je sidro. Isusovo Srce naša je sigurna luka. Utočište i odmorište. Samo u Njemu nalazimo puninu spokoja. On je mir naš. Obraćenje čini da se Nebo raduje. U našu čast Nebo priređuje slavlje. Anđeli se raduju. Radost je to koja ispunja svaki kutak svemira. Samo obraćeni Bogu, bližnjima i sebi samima smo vraćeni.
Bogu se cijelim srcem vratili! (fra Ljubomir Šimunović)
