London, 28. ožujka 2020.
Subota je četvrtog korizmenog tjedna. Dani u kojima živimo pomažu nam da se razaberemo i Bogu vratimo. Dok se odmičemo jedni od drugih, više se primaknimo Gospodinu i počnimo više poštivati jedni druge. Sjetiti nam se da je bilo i lažnih blizina i da smo propuštali ne samo se približiti nego i udaljiti se onda kada je to bilo potrebno. Ponekada udaljiti znači srcem se približiti. Daljina u kojoj molimo jedni za druge bolja je od blizine u kojoj tlačimo jedni druge. U čitanju iz Knjige Proroka Jeremije čujemo govor o spletkama, ali i o tome kako je bitno Gospodinu povjeriti svoju parnicu. Bez obzira na koronu i druge nepogode temeljna pandemija je pandemija grijeha i zla. Bog je velik. Svatko tko otvori svoje srce može naći Božje milosrđe i Božju blizinu. Birati nam je bitke i stavljati ih u Božje ruke. Sa psalmistom nam je reći: Gospodine Bože moj, tebi se utječem. Nismo prepušteni beznađu. Uteći nam se onome od koga nam pomoć sigurno stiže. Svaki dan imamo prigodu uteći se Božjem milosrđu. Okupati se u Božjoj ljubavi. Meni je štit Bog koji spašava reći nam je s psalmistom. U Evanđelju susrećemo Isusa u danima koji su prethodili njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Susrećemo i Nikodema koji se zauzima za Isusa. Tražiti nam je pravdu ali i znati zaštiti svoje bližnje. I nama je poput Nikodema u noći svoga srca doći Isusu i tražiti pomoć i rasvjetljenje. I nama je poput Nikodema podijeliti ono što imamo. I nama je poput Nikodema biti spremni staviti se na Božji put.
Hvala Ti, Gospodine, što na svaki dan daješ dovoljno hrane svoje riječi. Uvijek iznova naviještaš nam svoju ljubav. Govoriš nam kako smo dragocjeni te da zlo na zemlji i u ljudima nema zadnju riječ. Pomozi nam da u tami ovoga svijeta budemo tvoje svjetlo. Amen!
(Fra Ljubomir Šimunović)