London, 6. svibnja 2018.
Šesta je vazmena nedjelja. Snaga oslobođena u Kristovu praznu grobu dolazi do nas. Naše srce ima vrata. I ova vrata su iznutra zatvorena. Krajnje je vrijeme da ih otvorimo navještaju Isusova Uskrsnuća. U prvom čitanju svjedočimo milosti Božjoj koja se izlila na Kornelija. Kornelije se otvorio Isusovu Uskrsnuću. Svima nama treba snaga koja dolazi odozgor. Bez te snage smo gubitnici. Na kraju našeg životnog puta samo naša dobra djela idu ispred nas.
Pamte se samo dobra djela. Pamti se samo koliko smo ljubili jedni druge. Pamti se samo ono koliko smo se davali jedni za druge.
U drugom čitanju nas sv. Ivan poziva da ljubimo jedni druge, jer je ljubav od Boga. Isus Krist se predao, dao za nas. I to onda kada smo bili na dnu. Ljubio nas je i onda kada se nismo sami sebi sviđali. Njegova ljubav je bezuvjetna. Pozvani smo na njegovu ljubav uzvratimo ljubavlju. Kršćani smo kada ljubimo jedni druge. To nije lako. Ali je moguće. Samo dajući se primamo. Samo žrtvujući se ulazimo u ozdravljenje i oslobođenje, Božji blagoslov. Živimo u palom svijetu. Bez Isusa nema mira ni blagoslova. Uskrsno vrijeme je poziv na povratak Isusu Kristu. Svatko na svoj način. Sve nas ispružena Božja ruka, Božji zagrljaj, Božje srce očekuje… U Evanđelju Isus kaže da je vrhunac ljubavi polaganje života za svoje prijatelje. Isus se na križu do kraja dao za nas. Ušao u osamljenost, ostavljenost, prezrenost, poniženost, bol, da bi bio s nama kada smo mi u boli, poniženju, prezrenosti, ostavljenosti i osamljenosti. Isus Krist je uskrsnuo. Ako smo primili duh Isusa Krista uskrsnuloga počet ćemo ljubiti jedni druge. Raširiti nam je srce kako bi ušli u Božji blagoslov. Uskrsnuli Isus ide ispred nas u sutrašnji dan. (Fra Ljubomir Šimunović)