London, 11. prosinca 2016.
Treća je nedjelja došašća. Iako smo svjedoci prolaznosti, Bog nama je dao privilegij ostavljanja traga u vremenu dobrotom. Umjesto da ostavimo trag rušeći, ranjavajući, stvarajući nemir, gorčinu, pozvani smo za sobom ostaviti trag dobrih djela, velikodušnosti, dobronamjernosti… Svaka je nedjelja milosna prigoda novoga početka. Nikada iz zla ne izlazi ništa dobro. Potrebno je izići iz zla i početi činiti dobro. Nitko od nas nikada ništa dobra nije slučajno učinio. Dobro se čini namjerno. Uvijek postoji odluka. Treba neko vrijeme, trud i dobra volja. Svaka sveta misa je poticaj i ohrabrenje za činjenje dobra. U tome nam pomaže i Božja Riječ. Najprije smo čuli moćno čitanje iz proroka Izaije. Nek se uzraduje pustinja… neka od veselja kliče… neka se raduje… ukrijepite koljena klecava… recite preplašenim srcima… budite jaki… ne bojte se… evo Boga vašega… Čuli smo riječ ohrabrenja, riječ nade, riječ koja kaže da sam Bog hita da nas spasi.
Smisao Božića je u tome da je Bog sebe učinio darom, postao malo dijete, ranjivo i nemoćno. Naš Bog se rodio u spilji koja je služila za štalu. Naš je Bog učinio iskorak u susret svakome od nas. Naš Bog ne kaže da nemamo problema. On nas poziva da učinimo iskorak i dopustimo mu da On pobijedi u našim problemima. Učvrstite koljena klecava… ukrijepite ruke klonule… budite jaki… ne bojte se…
Bog je veći od našega trpljenja. Od nas traži da krenemo na put… da idemo ususret Isusu Kristu koji se rađa na Božić.
Na tom putu važno je osloboditi se suvišnog tereta: nestrpljenja i osuđivanja, o čemu govori drugo čitanje. Strpljenje je znak Božje blizine. Nestrpljenje nije znak Božje blizine. U našim razgovorima zna biti previše gorčine, suda… Ako želiš ususret Božiću i da Isus Krist zapali svjetlo u Tvome srcu… prestani suditi svoje ukućane, muža, ženu, roditelje, djecu, prijatelje, pa i neprijatelje… Prepusti ih Gospodinu. Gospodin će sve u svoje vrijeme staviti na svoje mjesto. U Evanđelju sam Isus ponavlja riječi proroka Izaije. Sve se to ostvarilo u Evanđelju. Slijepi su progledali, hromi su prohodali, gubavi se očistili, gluhi su ponovno čuli, čak su i mrtvi ustali.
Kada smo u grijehu, tada smo slijepi, hromi, gubavi, gluhi, mrtvi… Svaki grijeh nas sakati. Došašće je poziv na obraćenje…
Pozvani smo moliti da nam Isus Krist otvori oči da možemo vidjeti Božju blizinu u svome životu, da nama otvori uši kako bi čuli navještaj spasenja, nade i milosrđa, da nam ozdravi noge da možemo hodati ususret jedni drugima, da nam ozdravi ruke da ne budu škrte, stisnute, nego da znamo biti velikodušni, da se možemo darivati jedni drugima…
(Fra Ljubomir Šimunović)