London, 13. prosinca 2020.
Treća je nedjelja došašća koja nas poziva na radost. Bog je izvor radosti. U svakoj situaciji života možemo se okrenuti radosti koju daje Bog…
Strahovi i rane su žderači radosti u našem životu. Nismo osuđeni biti žrtve naših rana ni trauma. Bog nas oblikuj kroz naša trpljenja. Prihvaćanjem Isusa za osobnog spasitelja i otkupitelja čini da nas životna patnja oblikuje. Ako hoćeš možeš se otvoriti radosti i imati je u svome srcu. Tvoj život može biti osvijetljen i možeš biti blagoslovljen. Knjiga proroka Izaije govori o Mesijinom poslanju. Naš Bog je Bog pobjede. Slavljenjem mise otvorena srca ulazimo u pobjedu Isusa koji je uskrsnuo u nedjeljno jutro. Božja riječ je živa. Nitko ne mora biti rob straha od korone ni ničega drugog. Nitko se ne mora ugušiti u gorčini svojih rana. Nitko ne mora ostati u mraku. Nitko ne treba ostati ljut niti biti nesretan. Isus je prolio svoju krv. Dao svoj život. On nam dolazi ususret kroz Božić kojemu idemo u susret. U Gospodinu se radujemo. Božja riječ pusta korijenje u našem postojanju. Čini da izraste stablo svetoga križa. Stablo je to koje nosi ljekovito bilje ozdravljenja.
Božić bez Boga je pakao na zemlji. Bog daje došašće da očistiš svoje srce za Božić. Nema Božića bez Boga. Nema kršćanina bez žive vjere. Psalam donosi Marijin Veliča. Marija radosna ali i Marija ponizna slavi svoga Gospodina. Bez poniznosti nema radosti. Nema Božića bez poniznosti. Božić se dogodio onima koji su bili ponizni. Josipu, Mariji, pastirima, mudracima, U drugom čitanju sv. Pavao poziva da se uvijek radujemo, bez prestanka molimo i u svemu zahvaljujemo. Bog može sve okrenuti na dobro. Bog se može proslaviti u svakoj situaciji. U Evanđelju susrećemo poniznog Ivana. Poniznost počinje i završava u obitelji. Biti ponizan znači u drugome vidjeti Božju sliku.
Gospodine Isuse nauči nas moliti, pomozi nam da budemo radosni, ponizni i zahvalni. Amen!
(Fra Ljubomir Šimunović)