London, 23. rujna 2018.
Dvadeset i peta je nedjelja kroz godinu. Svi mi trebamo sunce i svjetlo. Nedjelja je navještaj sunca i svjetla, Isusa Krista koji rasvjetljava naš život. Bog nas poput navigacije u automobilu uvijek strpljivo vraća na pravi put. Gospodin nas svojom Riječju vodi i rasvjetljava. Pomaže nam. Prvo čitanje iz knjige Mudrosti govori o kušnji koju prolazi pravednik. Isus je kroz patnju i muku bio prokušan. I mi smo prokušani kroz patnju i muku.
Iz dobre masline pod pritiskom izlazi ulje. Isto je i s nama. Pod pritiskom muke i nevolje našega života, ako smo Božji, iz nas izlazi mirisno ulje. Mirišemo mirom, radošću, blagoslovom…
Isusa su pritisnuli porugom i mukom, a on je odgovorio s blagošću i sa strpljivošću. I mi smo pozvani na blagost i strpljivost. U drugome čitanju pita nas sv. Jakov: Otkud među vama zavist i svadljivost. Nije sve tako loše, kako se nama često čini. Prije će biti da nam treba oprati oči srca kako bi vidjeli i dobro oko nas. Moliti nam je za oslobođenje otrova zavisti i svadljivosti, jer one rađaju nered i svako zlo djelo. Gdje je Bog, ondje je red. Gdje je neprijatelj, tamo je nered i svako zlo djelo. Moliti nam je za mir koji je Božji dar. Dok u Evanđelju Isus govori o križu, apostoli se prepiru oko toga tko je među njima prvi. Isus dovodi dijete i poziva ih na služenje. I Isus je bio malo dijete. Svi smo mi djeca u Božjim očima. Moliti nam je za duh malenosti, kako bi bili poučljivi i laki na praštanju i uživali u Božjoj ljubavi i Božjoj brizi. U zagrljaju, kraj srca. I ako je ljeto došlo kraju moliti nam je za još jedno kupanje u Božjoj ljubavi, kako bi malo po malo ušli u puninu Božjeg blagoslova. (Fra Ljubomir Šimunović)