London 15. siječnja 2017.
Druga je nedjelja kroz godinu.
Vrijeme kroz godinu poziv je da Bogu predamo svoje obične dane. Time otvaramo put da Božji blagoslov siđe na svaki naš dan. Padala kiša ili snijeg, bilo vruće ili hladno, novčanik bio pun ili prazan, bili zdravi ili bolesni, opijeni uspjehom ili šibani neuspjehom, ako je Božji blagoslov nad nama, kroz svoje dane možemo u miru hoditi i taj mir dijeliti s drugima…
Sveti Pavao u drugom čitanju na nas zaziva mir. Mir nije samo odsutnost rata. Mir je punina, Božji blagoslov, sklad, zajedništvo. Božja Riječ nas uvijek poziva na novi početak. Ulazak u puninu Božjeg blagoslova.
U prvom čitanju sam Bog kaže kako će se u nama proslaviti. Božja obećanja ne ovise o našoj stvarnosti. Ona su veća od naše stvarnosti. Pozvani smo Bogu dati slavu i znati posvjedočiti da nam je Bog bio, da jest i da će nam biti snaga. Na kraju prvog čitanja čuli smo riječi: premalo je da mi budeš sluga. Bog nam uvijek iznova obnavlja dostojanstvo. Naš Bog je silni jaki Bog, Bog ispružene ruke…
U Evanđelju sv. Ivan svjedoči za Isusa. Naziva ga Jaganjcem Božjim koji oduzima grijeh svijeta. Samo je jadan problem u životu: smrt. Samo jedan ima rješenje tog problema: Isus Krist. Nažalost, smrt nije samo fizička smrt koju ćemo jednog dana svi iskusiti. Smrt je i grijeh. Svaki, pa i najmanji grijeh je ulazak u smrt. U našem životu nijedan grijeh nije bio jeftin. Svaki je bio skup. Nanio nam štetu. U Evanđelju vidimo da je Isus došao da nas iščupa iz kandži zla, iz ralja grijeha… U Evanđelju vidimo kako se pojavio Duh Sveti u liku goluba. I mi u različitim prigodama primamo Duha Svetoga. Krajnje je vrijeme da tom istom Duhu Svetome u svome životu počnemo davati prostor. Moliti nam je da nam Duh Sveti bude prijatelj, pratitelj i tješitelj… (Fra Ljubomir Šimunović)
