Fra Ljubomir Šimunović, 18. nedjelja kroz godinu, B

Fra Ljubomir Šimunović, 18. nedjelja kroz godinu, B

London, 5. kolovoza 2018.

Osamnaesta je nedjelja kroz godinu. U prvom čitanju susrećemo narod Božji u mrmljanju. U njima vidimo i sebe same. Bunimo se protiv svoje povijesti, iako Bog djeluje  u našoj povijesti. Više Bog može učiniti kroz naše poraze nego mi kroz svoje pobjede. Više Bog može kroz naše rane nego mi kroz svoje zdravlje. Više može Bog u jednoj sekundi nego mi za cijeli život. U korijenu našeg mrmljanja je nestrpljenje. U žurbi smo. Isusa ne pronalazimo u Evanđelju u žurbi. Isus nigdje ne žuri, a svugdje stigne. Mi svugdje žurimo a nigdje ne stignemo. I ne budemo ondje gdje jesmo.  Isus nije žurio jer je sebe predao u ruke Očeve. Na križu je raširenih ruku i otvorena srca izgovorio riječi: Oče u ruke tvoje predajem duh svoj… To smo pozvani i mi učiniti. U nestrpljenju se izlažemo vražjoj katehezi. Iako su mrmljali Bog je pogledao na njih i providio im je manu. Isto je i s nama. Bez obzira na naše mrmljanje i naše poteškoće Bog uvijek iznova proviđa manu. Mana je sve ono što mi mislimo da nam pripada, da smo zaradili, da je naše, a u biti je Božji dar, dan po dan, svaki dan. Zauzvrat traži da mu se vratimo, da budemo s njime.

Ljeto je dobro i milosno vrijeme da malo usporimo i Bogu se vratimo. Uvijek je dobro parkirati se u hladovinu kod Gospodina, kako bi čuli što nam poručuje…

U drugom čitanju sv. Pavao nas podsjeća da nam je odložiti ponašanje staroga čovjeka. Poziv je to na povratak Bogu. Moliti nam je na samo za slobodu prostora u kojem živimo, nego i za našu unutarnju slobodu. Isus nas je došao osloboditi i svaka je sv. misa prigoda da uđemo u slobodu. U Evanđelju nas Isus otvorena srca poziva na gozbu koja ispunja naše dubine. On je kruh koji se lomi za nas. Na nama je da mu dođemo u zagrljaj, da budemo u zajedništvu s njime. Kada smo u zajedništvu s njime možemo biti i zajedno jedni s drugima.  (Fra Ljubomir Šimunović)