London, 8. srpnja 2018.
Svaka je nedjelja eksplozija Božje ljubavi, nježnosti i milosrđa. Najviše što za sebe možeš učiniti jest to da staviš Boga na prvo mjesto u svome životu. Božja Riječ nam dolazi u pomoć. Ona kaže da smo potrebni obraćenja. U prvom čitanju Bog priprema proroka na težinu njegova poslanja i tvrdoću naroda koji je tvrdokorna pogleda i okorjela srca neraspoložen za slušanje. Pozvani smo moliti za one koji propovijedaju kako bi to činilo hrabro i sa snagom koja dolazi odozgor. Ne postoji situacija u životu u kojoj ne svjedočimo vjeru ili nevjeru. U drugom nas čitanju sv. Pavao podsjeća kako se snaga u slabosti usavršuje. Bio je opečaćen nečim što ga je podsjećalo na to da je samo čovjek. Svi mi imamo neki pečat u našem životu koji nas podsjeća na to da nismo bogovi. Bog je samo jedan. Svi mi trpimo. Tajna je u tome da nas trpljenje može dovesti bliže Bogu. Sve ono što predaš Bogu on izvodi na dobro.
Biti ponizan znači znati da bez Boga ne možeš pobijediti ni sebe ni druge. Posebno smo pozvani biti ponizni kada trpimo. U trpljenju smo pozvani osloniti se na Boga i biti duboko svjesni kako snaga dolazi od Boga…
U Evanđelju pratimo Isus u zavičaj. Nigdje Isusa nisu toliko doveli u pitanje koliko u rodnom mjestu. Nismo u raju. Na zemlji smo. U duhovnoj smo borbi. Utakmica našeg života traje cijeli život. Jedna je sekunda dovoljna da izgubiš. Ali Bog ti u zadnjem trenutku može dati i pobjedu. Moliti nam je za Božju utjehu. Kada nam prijatelji postanu neprijatelji nije nam plakati nego ići Isusu koji je najveći prijatelj. Pred Boga nam je staviti sve situacije u kojima smo bili poniženi. To drugome oduzima dostojanstvo udara na Boga, a ne na čovjeka. Dostojanstvo ne dolazi od ljudi, nego do Boga. Pred Boga nam je staviti situacije u kojima smo bili poniženi, omalovaženi, povrijeđeni, kako bi nas Bog sačuvao od duha ljutnje, gorčine, ogorčenosti, mržnje, duha smrti, a da nam duh praštanja, milosrđa, ljubavi, mira, radosti, kako bi bili blagoslovljeni u svemu što činimo, a ono što poduzmemo izlaziti na dobro. (Fra Ljubomir Šimunović)