London, 10. lipnja 2018.
Deseta je nedjelja kroz godinu. U prvom čitanju slušali smo o drami prvoga grijeha. Koliko li je samo bio lijep vrt u koji su bili smješteni Adama i Eva prije grijeha. Bog je sve najbolje dao našim praroditeljima. Grijehom su to izgubili. Samo Bog može odrediti što je dobro a što nije.
I u naše dane čovjek želi biti Bog i odlučiti što je dobro, a što nije. Ne može. Čovjek nema vlast odlučiti što je dobro, a što nije. To pripada Bogu. Mijenjajući ono što je Božje čovjek ulazi u muku patnju, trpljenje, pa i samu smrt…
U drugom čitanju nas sv. Pavao podsjeća da smo na zemlji na proputovanju. Na nebu nam je odredište. Pomisao na vječnost pomaže nam da budemo bolji jedni s drugima. Pustiti nam je Boga u sve naše odnose. Bez Boga pojedosmo jedni druge, iako tepamo sami sebi da smo divni i krasni. Bez Boga čovjek je čovjeku vuk, s Bogom smo lijek, dar i blagoslov jedni drugima. U Evanđelju susrećemo Isusa koji ima problema „kod kuće“ i „na poslu“. Rodbina ga želi primiriti, a pismoznanci optužuju da je vrag u njemu. Komentirajući današnje Evanđelje Papa Franjo nas poziva da se čuvamo ogovaranja. Uništavajući nečiji dobri glas ulaziš u vražju obitelj, reče Papa. Poziv je to i nama na pranje i ispiranje jezika, kako bi imali više ljubavi jedni za druge. Moliti nam je kako bi svaki dan koji nam Bog daje bili blizu Bogu i jedni drugima. (Fra Ljubomir Šimunović)