Posljednjim mjestom blagoslovljeni…

Posljednjim mjestom blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 22. nedjelje kroz godinu C; Lk 14, 1.7-14)

Biti ponizan znači prihvatiti istinu koju nam sam Bog objavljuje ljubavlju. Istinu da nas Bog voli onakvima kakvi jesmo. Iako nerijetko grešni, bolni i ranjivi Božja smo djeca. On nas ljubi. Darovao nam je dostojanstvo. Dragocjeni smo u Njegovim očima. Iz ljubavi nas je pozvao u postojanje.

Biti ponizan znači Bogu biti zahvalan. U miru s Bogom svojim hoditi. U sigurnosti da je svako mjesto, pa i ono posljednje dobro. Na nijednom mjestu nismo sami. S nama je Isus Krist, Uskrsnuli Gospodin.

On koji nije zazirao od zadnjeg mjesta naš je zaštitnik, iscijelitelj i osloboditelj. U svakom trenutku našeg postojanja prati nas ljubavlju. Uvijek iznova pristupa nam s poštovanjem. Poziva nas da u svojim ranama vidimo izvore Njegova iscjeljenja. U ranjivima oko nas prepoznajemo Njegovu prisutnost. U bolnima nalazimo utjehu koju samo On može dati.

U poniznosti srca Boga slavili! (fra Ljubomir Šimunović)