(Uz Evanđelje 30. nedjelje kroz godinu, B; Mk 10, 46-52)
I nama je sa slijepcem Bartimejem ususret Svjetlosti. Isusu Kristu. Uskrslome Gospodinu. Prestati nam je „prosjačiti“. Ponižavati se za „mrvu ljubavi“.
Moliti nam je za čudesno otvaranje očiju. Kupanje u svjetlosti. Susret s Ljubavlju. Hod putevima ljubavi i mira. Radosno svjedočenje čudesnog oslobođenja…
Molitva nas uvodi u Božju blizinu. Milosno ozdravljenje. Otvaranje očiju. Odbacivanje plašta lažne sigurnosti. Radost novog početka. Isus nije ravnodušan na našu sljepoću. Nikada nas ne ostavlja samima. Sućutan je i milosrdan. I kad nam se čini da je daleko On s ljubavlju gleda na nas.
Ustrajna molitva otvara nebesa. Čini nas dragocjenima u Božjim očima. Molitvom postajemo i ostajemo Božji miljenici. Odabranici. Veleposjednici. Blagoslovljenici.
Očima srca Boga gledali! (Fra Ljubomir Šimunović)
