(Uz Evanđelje 23. nedjelje kroz godinu, A; Mt 18, 15-20)
Otajstvo stvaranja uključilo je i otajstvo drugoga. Usmjerenost izlaženju iz sebe. Umjetnost susretanja. Uvijek novog počinjanja.
Bog nas je uputio jedne drugima. Stavio u zajednicu. Poslao da stvaramo zajedništvo. Drugi je drugačiji od nas. Obogaćuje nas svojom različitošću. Drugi je naše usmjerenje.
Drugi nas može i hoće povrijediti. Raniti. Udariti tamo gdje nas boli. Svaki sukob ostavlja prostor za gorčinu. Gorčina zna začeti mržnju. Mržnja unijeti u smrt. Gubitak nas samih. Ulazak u službu zloga. Potpuno uništenje.
Uz sve rane i povrede prošlih vremena pozvani smo na mudrost susretanja. Otvorenost sreći. Molitveno zajedništvo. Dozvoljavanje da Bog stane između nas i naših.
Samo On, jedini Gospodin može iscijeliti rane. Otvoriti izvore mira i milosrđa. Učvrstiti i sačuvati blizinu…
Bili i (o)stali (za)jedno! (fra Ljubomir Šimunović)
