(Uz Evanđelje, 30. nedjelje kroz godinu, C; Lk 18, 9-14)
Obratiti se znači Bogu se vratiti! Poziv je to koji nam je žurno upućen. Otrov suda zaustavlja naše obraćenje. I najmanja količina truje. Oduzima dah. Paralizira. Dovodi u životnu opasnost. Otrovani smo svaki put kada mislimo da su drugi „grabežljivci, nepravednici, preljubnici…“. Baveći se drugima gubimo sebe. Jedini lijek protuotrov je Krvi Kristove. Isusova Sveta Krv čisti nas od svih naših grijeha. U dubokoj poniznosti molimo za svoje osobno obraćenje. Povratak u kuću Očevu.
Dok molimo: „Bože milostiv budi meni grešniku“ otvaraju se nebeske kapije. Bog naš Dobri Otac prima nas u svoj zagrljaj. Njegovo svjetlo rasvjetljava naše postojanje. Njegovo milosrđe topli naše hladnoće. Njegova toplina topi naše tvrdoće.
Pred Bogom smo ogoljeni jer znamo da je On naša zaštita. Sigurnost. Stabilnost. Snaga…
U poniznosti srca Boga slavili! (fra Ljubomir Šimunović)
